Terapija igrom

Nedirektivni pristup u terapiji igrom je psihoterapijski pravac koji se koristi u radu s djecom. Pokrenula ga je i definirala Virginia Axline na principima nedirektivne psihoterapije Carla Rogersa, te spoznajama Donalda Winnicota i Violet Oaklander o privrženosti, odvajanju od roditelja i dječjem razvoju. Terapija igrom je proces u kojem dijete izabire predmete, simbole ili vrstu igre kroz koju izražava svoje unutrašnje probleme i radi na njihovom rješavanju. Terapeut osigurava siguran okvir u kojem kroz empatiju pruža djetetu mogućnost da bude ono što jest te da ga se zbog toga ne osuđuje. Terapeut je educiran da interpretira djetetovu igru i pomaže mu u njegovom rastu i razvoju. Podržavajuća i sigurna atmosfera, bez kritiziranja djetetovog ponašanja, pomaže djetetu da riješi poteškoće s kojima se susreće u svom odrastanju.

Igra je iznimno važna u djetetovom razvoju jer omogućava djetetu da ostvari smisao unutar svojeg svijeta te da se polako priprema za odrasli život. Igra između djeteta i roditelja osnažuje osjećaje međusobne povezanosti, povjerenja i sigurnosti.
U terapiji igrom terapeut tumači simboliku djetetove igre i promatra obrasce ponašanja koji se za vrijeme igre pojavljuju. Glavni cilj terapije igrom je, bez obzira na simptome koje se javljaju kod djeteta, pomoći djetetu da dostigne svoju optimalnu razinu funkcioniranja – u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom području, te u ponašanju. Osnažuje se djetetovo samopouzdanje i izgrađuju se novi resursi za snalaženje u teškim životnim situacijama.
U terapiji igrom dijete koristi svoje cijelo ja kako bi izrazilo nesvjesne misli, strahove, anksioznosti, želje i dr., što im pomaže da aktiviraju i pokažu blokirane misli i osjećaje. Takvi pomaci su često vrlo suptilni, dok se razlika primjećuje u djetetovom svakodnevnom ponašanju.
Igraonica je u terapiji igrom opremljena pažljivo odabranim igračkama i materijalima koji su tematski i metodički posloženi kako bi poticali djetetovu maštu te odražavaju različita iskustva i stanja. Igraonica je djetetovo kraljevstvo gdje se može slobodno izraziti koristeći različite medije (likovni materijal, glina, lutke i sl.)

Učinkovitost terapije igrom u pojedinačnom slučaju mjeri se, uz pristanak roditelja, prateći promjene u ponašanju i emocionalnom stanju djeteta prije i poslije primjene terapije.
Prema podacima Britanskog udruženja za terapiju igrom (PTUK) koje je od 2004. provelo evaluaciju 10.000 slučajeva terapija igrom učinkovita je u 74 % djece s kojom je terapijski proces proveden. Tijekom provođenja istraživanja terapije igrom djeca koja su bila uključena nisu koristila nikakvu dodatnu terapiju lijekovima. Pozitivni rezultati ili njihov izostanak ovise o mnogim faktorima: vanjskim događajima (npr. nemogućnost redovitih dolazaka ili nastavka terapije i sl.), odnosu terapeuta i djeteta i o samom djetetu.U terapiji igrom terapeut tumači simboliku djetetove igre i promatra obrasce ponašanja koji se za vrijeme igre pojavljuju. Glavni cilj terapije igrom je, bez obzira na simptome koje se javljaju kod djeteta, pomoći djetetu da dostigne svoju optimalnu razinu funkcioniranja – u intelektualnom, emocionalnom i socijalnom području, te u ponašanju. Osnažuje se djetetovo samopouzdanje i izgrađuju se novi resursi za snalaženje u teškim životnim situacijama.
U terapiji igrom dijete koristi svoje cijelo ja kako bi izrazilo nesvjesne misli, strahove, anksioznosti, želje i dr., što im pomaže da aktiviraju i pokažu blokirane misli i osjećaje. Takvi pomaci su često vrlo suptilni, dok se razlika primjećuje u djetetovom svakodnevnom ponašanju.
Igraonica je u terapiji igrom opremljena pažljivo odabranim igračkama i materijalima koji su tematski i metodički posloženi kako bi poticali djetetovu maštu te odražavaju različita iskustva i stanja. Igraonica je djetetovo kraljevstvo gdje se može slobodno izraziti koristeći različite medije (likovni materijal, glina, lutke i sl.)

Terapuet igrom osoba je koja mora zadovoljiti kriterije:
– završeni fakultet humanističkog usmjerenja
– završena dvogodišnja edukacija Britanske akademije za igru i dječiju psihoterapiju (APAC)
– član je Britanskog udruženja za terapiju igrom (PTUK) ili Međunarodnog udruženja za igru (PTI)
– naveden je u Registru terapeuta igrom na adresi: http://www.playtherapyregister.org.uk/
– ima potvrdu o nekažnjavanju izdanu od nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj

Ima li moje dijete problema? Ako ste si postavili ovo pitanje velika je vjerojatnost da ima. Kada roditelji vide da je dijete potišteno, tužno, agresivno ili jednostavno da je promijenilo ponašanje počinju se brinuti. Čak i kada sve ovo izostane često preispitujemo svoje postupke i ponašanje svog djeteta. Svako dijete je posebno, drugačije i jedinstveno i tako mu treba pristupiti i pomoći mu na putu odrastanja.

Ako vaše dijete pokazuje znakove emocionalnih problema ili poteškoća u ponašanju zatražite procjenu terapeuta igrom. Procjena se sastoji od ispunjavanja Upitnika jakosti i poteškoća (SDQ – Goodman 2005.) kojim će se odrediti potencijal rješavanja problema putem terapije igrom i intervjua s roditeljem kako bi se terapeut bolje upoznao s okruženjem i okolnostima u kojima dijete živi. Ukoliko terapeut odluči da terapija igrom može koristiti djetetu u rješavanju emocionalnih poteškoća i/ili problema u ponašanju, u dogovoru s roditeljem određujemo termin koji odgovara i obitelji i terapeutu, kako bi se osigurala redovitost i kontinuitet dolazaka na susrete.
Tijekom terapijskog procesa ostvarujemo blisku suradnju s roditeljima djeteta te je svako njihovo pitanje i traženje savjeta dobrodošlo.
Na kraju terapijskog procesa ponovo se provodi ispunjavanje Upitnika jakosti i poteškoća da bismo procijenili učinkovitost terapije i eventualnu potrebu za nastavkom susreta ili upućivanja djeteta drugim stručnjacima (psiholog, defektolog, logoped i dr.).

Cijeli život učimo i rastemo. Na tom putu susrećemo različite učitelje i koristimo različite medije. Djeca se igraju, odrasli razgovaraju. Kako bi dijete kroz proces odrastanja postalo što sretnija osoba potrebno mu je omogućiti sigurno okruženje u kojem će kroz igru samo pronaći vlastitu snagu i kretati u nove izazove.
Nedirektivan pristup u terapiji igrom u kojem dijete izabire predmete, simbole ili vrstu igre kroz koju izražava svoje unutrašnje probleme i radi na njihovom rješavanju. Terapeut je educiran da reflektira i interpretira djetetovu igru i pomaže mu u njegovom rastu i razvoju. Edukacija nedirektvnog pristupa u terapiji igrom Britanskog udruženja za terapiju igrom u svom dvogodišnjem programu osposobljava terapeute da znaju koristi široki spektar tehnika i materijala kao što su kreativne tehnike (slikanje, rad s različitim vrstama gline i plastelina, kolaž, nestrukturirani materijali i sl.), rad u pijesku, rad s lutkama, različitim instrumentima (bubnjevi, zvečke i sl.) , maskama, izražavanje kroz pokret, biblioterapija (ciljano pisanje terapeutske priče za određeni problem kod djeteta) i kreativna vizualizacija.
Terapeut postavlja granice samo onoliko koliko je potrebno da bi se osiguralo sigurno i iscjeljujuće okruženje za dijete.

Vi i vaše dijete trebate pomoć terapeuta igrom ukoliko vaše dijete:

ima poteškoća s koncentracijom i/ili učenjem
ima noćne strahove i/ili poremećaje spavanja
prijeti mu/joj isključivanje iz škole
prolazi veliku životnu promjenu (nova trudnoća majke i dolazak djeteta u obitelj, polazak u školu, preseljenje i dr.)
pretrpio/la je traumu
pretrpio/la je gubitak bliske osobe
roditelji su u postupku rastave ili brakorazvoda
često je povučeno, tužno, zabrinuto, ustrašeno ili ljuto
kronično je bolestan/a i/ili ima tjelesni invaliditet
ima poteškoća pri sklapanju prijateljstava
često se svađa s vršnjacima i/ili braćom/sestrama
trpi vršnjačko zlostavljanje ili ga sam/a provodi nad drugima
pokazuje ponašanje koje vas uznemirava i smatrate da trebate stručnu pomoć.

Terapija igrom najbolje rezultate pokazuje kod djece u dobi od dvije do 12 godina. Široki raspon djece s različitim poteškoćama pokazuje pozitivne pomake u rješavanju emocionalnih i kognitivnih problema te poteškoća u ponašanju kroz nedirektivni pristup terapije igrom gdje djeca sama mogu odrediti intenzitet i brzinu procesa terapije.

Terapeut igrom nakon završenog fakulteta humanističkog usmjerenja završava i dvogodišnju intenzivnu i sveobuhvatnu edukaciju za terapeuta igrom. Specifičnost ovog pristupa je u tome što 70 % edukacije sadržava osobno emocionalno izlaganje i prolaženje kroz sve tehnike koje kasnije terapeut koristi u radu sa djetetom, a ostalih 30 % se odnosi na neophodni teorijski dio. Terapeut igrom educiran je o procesu djetetovog rasta i razvoja te razumije igru kao djetetovo sredstvo izražavanja i komunikacije.
Za vrijeme svojeg rada terapeut ima obaveznu superviziju i trajno praćenje najnovijih spoznaja u području terapije igrom.
Terapija igrom započinje slušanjem vaše priče o brigama vezanim za dijete i njegovo okruženje. To znači da će terapeut provesti intervju s ciljem dobivanja svih potrebnih podataka da bi zajedno pomogli djetetu u rješavanju njegovih poteškoća. Informacije koje terapeut dobije koristit će da pomogne djetetu u prihvaćanju proživljenog događaja u osobno životno iskustvo.
Terapeut igrom će vam reći na prvom sastanku kako da objasnite djetetu što je to terapija igrom i što se od njega očekuje. Na početku terapije igrom, kao i u svakoj drugoj terapijskoj intervenciji, može doći do pogoršanja u ponašanju djeteta izazvanog samim procesom terapije. Razgovarajte s terapeutom oko briga i problema koji vas uznemiruju. Slobodno govorite o vašim brigama i postavite terapeutu sva pitanja koja vas zanimaju vezano za terapijski proces s vašim djetetom.

Istraživanja i iskustvo su pokazali da je napredak i učinak terapije igrom vidljiv nakon 12 susreta što se smatra kratkotrajnom intervencijom. Ukoliko problemi traju duže ili su složeniji možda će biti potrebna dugotrajna intervencija i do 24 susreta. Terapija se provodi jednom tjedno u isto vrijeme, traje 45 minuta, a dogovori se unaprijed jer to stvara temelj za razvijanje povjerenja. Izostanci i neredovitost dolazaka može ozbiljno ugroziti procese u koje dijete ulazi tijekom terapije igrom.

Terapijski odnos između djeteta i terapeuta je izuzetno važan. Terapeut je educiran da omogući sigurno i podržavajuće okruženje da bi dijete moglo s povjerenjem izraziti misli i osjećaje. Važno je da se vaše dijete osjeća slobodno i ugodno u trenucima koje provodi s terapeutom. Takav se odnos razvija u prvim susretima.

Vrijeme koje dijete provede u terapiji igrom je posvećeno samo djetetu. Roditelji trebaju poštivati djetetovu privatnost i suzdržavati se od ispitivanja djeteta o sadržajima i aktivnostima tijekom terapije igrom. Time bi samo stvarali dodatni pritisak djetetu da raspravlja o nečemu što možda i samo teško razumije. Radi njegovanja povjerenja između djeteta i terapeuta, terapeut ne može iznosititi detalje s terapijskog susreta s djetetom. No roditeljima će pojasniti proces terapije igrom s njihovim djetetom na redovitim i unaprijed dogovorenim terminima susreta.
Svi podaci o djetetu i roditeljima su privatni i zaštićeni, tj. povjerljivi.
Terapeut igrom je obavezan u skladu sa zakonom proslijediti informacije drugim stručnim osobama ukoliko sumnja da je dijete izloženo nekom obliku zlostavljanja ili zanemarivanja ili ima namjeru nauditi sebi i/ili drugima. U ovakvim slučajevima terapeut igrom će prvo razgovarati s roditeljima o svojim sumnjama.

Djetetu možete pojasniti da je terapija igrom zabavna te da u terapijskim susretima postoje različiti materijali i igračke koje dijete samo izabere i slobodno koristi. Na terapijskom susretu dijete ostaje samo s terapeutom kojemu može vjerovati i s kojim/om može podijeliti iskustvo igre.
Važno je djetetu dati dopuštenje da s terapeutom razgovara o svemu o čemu želi, uključujući i teme vezane za njihove roditelje, braću i sestre, prijatelje, školu, prošle događaje, strahove, brige i dr. Dijete mora imati slobodu izražavanja u vlastitom ritmu, nema tzv. loših osjećaja niti dobrog i lošeg ponašanja. Dijete treba na terapijski susret dovesti u udobnoj odjeći u kojoj se može i zaprljati, jer će se u igri koristiti različiti materijali.
Bitno je prije početka terapije igrom znati da će neka djeca na početku terapije pokazati kratko pogoršanje u ponašanju koje će pratiti njihovo prihvaćanje i suočavanje s određenim poteškoćama na koje nailaze, a koje su do sada bile potisnute i blokirane. Takvo ponašanje je u potpunosti očekivano i normalno te najčešće kratko traje i poteškoće su prolazne, a poboljšanje koje slijedi je uvijek znatno korisnije za dijete i ima dugoročni učinak. Roditelj ima važnu ulogu u pružanju pomoći i vođenju djeteta kroz terapijski proces te svakako može svojim ponašanjem pridonijeti napretku djeteta u terapiji. Redovitost pohađanja dogovorenih termina je vrlo bitna te stoga u tome dajte poticaj i svojem djetetu.

S obzirom da je terapeut u procesu edukacije prvih 100 sati terapije igrom pruža besplatnu uslugu korisnicima i lokalnoj zajednici.